Ribarenje je idealan sport za one koji hoće da „napune baterije“, da trenutno zaborave na probleme, jer voda iz čovjeka izvlači sve negativno, te on postaje manje razdražljiv, a prijatan za razgovor i za život, to nije gubljenje vremena, nego zdravlje, kaže sportski ribolovac Bane iz Budve. Na obali u Prčanju on je ulovio nekoliko rombuna, koristeći za mamac kockice sira i mušlje, na koje obično ide orada. Bilo je dana kada je lovio oradu od po kilogram ipo, ali to nije uvijek slučaj. Nekad bude desetak riba raznih vrsta, nekad više, nekad manje, ali uvijek ulovi dovoljno za lijepu večeru. Obično je peče u plehu, samo sa maslinovim uljem, bez mnogo začina, kako bi se osjetio ukus svježe ribe.

–Najviše volim da ribarim u zalivu Boke Kotorske, iz Budve dođem u Kotor, onda priobalnim putem krenem ka Tivtu i zaustavljam se gdje mi se najviše svidi. Tu mi je najdraže. U Budvi baš nema mjesta za pecanje sa obale, tamo su turisti, kupaju se, sunčaju, nije u redu da ribam na plaži,kaže Bane i prisjeća se kako je od djetinjstva zavolio ribolov, još kao četvorogodišnji dječak ribareći uz rođaka na Velikoj Moravi. „Nikad nisam odustao od toga“, ističe Bane. U zavisnosti od godišnjeg doba, vremenskih prilika i mjesta, na Moravi su, kaže, pecali mrenu, klena, soma, šarana, skobalja, štuku...Iskustvo stečeno u ribanju na slatkovodnu ribu koristilo mu je i kada je 2006. godine došao na Crnogorsko primorje, mada je, kaže, razlika u ribanju na moru velika.

–Ovdje je tri puta teže da se ulovi riba nego na rijeci. Najprije zbog velike površine vode, pogotovu sa obale, jer krupna riba na moru rjeđe prilazi obali, ali je lakše kada se barkom uđe u akvatorijum. Drugo je rijeka, drugo je more, manja je koncentracija ribe – na rijeci se znaju mjesta gdje se riba skuplja, doduše i ovdje se zna, ali je površina mnogo šira i onda bi trebalo da se riba hrani na jednom mjestu, da se baca abrum, kako bi obezbijedili jedno mjesto za ribanje. I mamac se dosta razlikuje, ali udice su iste, sličan je način pecanja, samo moraš da se prilagodiš vrsti ribe koju loviš. Na morskoj obali koristim najlon debljine 0,25 – 0,30, dok je za ribanje na rijeci bolji onaj debljine 0,15 – 0,20, objašnjava nam Bane, po struci električar. Živi u Budvi već 14 godina. U Ćupriji ima dva sina, koji su uz njega zavoljeli ribolov, idu sa njim često, rjeđe sami.

–Biti na vodi i provesti jedno popodne za mene je najljepši način da se relaksiram, to je priroda, čist vazduh zasićen mineralima i jodom, to preporučujem ljudima koji ovdje žive, da koriste ovu ljepotu i izađu na obalu, poručuje Bane u razgovoru za „Dan“.

M.D.Popović

---